85-godišnjak se dao u posvajanje: Samoća i stara dob su ozbiljan problem s kojim se sustav ne zna nositi
Preživio je Japansku invaziju, kineski građanski rat i kulturalnu revoluciju u kojoj je Mao Zedong ubio preko milijun stanovnika Kine. Ali znao je da ne može preživjeti jedno – samoću i staru dob.
Foto: Pixabay
Prošle godine u prosincu, 85-godišnji djed iz Kine, Han Zicheng, uzeo je olovku i na papir napisao:
“Tražim nekoga da me posvoji. Usamljeni starac u 80-im godinama. Snažan. Mogu ići u trgovinu, kuhati i brinuti se o sebi. Nemam kroničnih bolesti. Radio sam u znanstvenom institutu u Tianjinu, primam mirovinu od 950 dolara (5,875 kn).
Ne želim ići u dom za starije. Nadam se kako će me osoba dobrog srca ili neka obitelj posvojiti, pomoći mi brinuti se o sebi i pokopati moje tijelo kad umrem.”
Očajno mu je falilo društvo. Žena mu je umrla, sa sinovima nije u kontaktu, a susjedi mu ne mogu pomoći jer i oni vode brigu o svojim starijim ukućanima.
Dovoljno je “u formi” da može voziti bicikl svaki dan, odlazi na tržnicu i zdravo se hrani – ali osjeća da će ga zdravlje jednom iznevjeriti. Također, znao je da je on samo jedan od desetine milijuna starih Kineza koji žive bez dostatne potpore, piše Washington Post .
Kina
U Kini je dugi niz godina vrijedilo pravilo kako, zbog mnogoljudnosti i prenapućenosti, parovi smiju imati samo jedno dijete. To je gotovo naopačke okrenulo njihovu demografsku sliku – sve je više starih, a sve manje mladih. Već danas je 15% Kineza starije od 60 godina, a do 2040, prema projekcijama, bit će ih 25%.
Generacija jedinaca zadužena je za brigu o svojim starijim ukućanima i to već izrasta u problem.
U 2013. godini, kineska vlada se pokušala boriti s ovim problemom tako da su ozakonili “obavezne posjete roditeljima”. U praksi, milijuni starijih i nemoćnih Kineza žive u “praznim gnijezdima”. Rast životnog standarda omogućio je mladim ljudima da prije napuste obiteljski dom i sami započnu svoje živote.
Vratimo se na Hana
Han je svoju poruku, u kojoj traži posvajatelja, polijepio po lokalnim autobusnim stanicama i drugim prometnim mjestima. Jednog dana, dok je lijepio poruku na ogledalo od jedne trgovine, uslikala ga je jedna žena i stavila objavu na društvene mreže s porukom “nadam se kako će se naći neki dobar čovjek koji će mu pomoći.”
Novinarska ekipa s portala Pear Video uočili su tu objavu i odlučili su ispričati priču o usamljemom starcu. Hanov telefon nije prestao zvoniti sljedeća tri mjeseca.
Nakon godina i godina gdje je ovaj usamljeni starac zaustavljao svoje susjede kako bi im rekao da je usamljen i kako ne želi umrijeti sam, pojavio se tračak nade.
Ljudi su mu se javljali i počeli mu pokazivati brigu. Lokalni restoran se odlučio malo ispromovirati tako što mu je ponudio besplatnu hranu.
Ipak, bilo je preteško za pronaći obitelj koja bi bila voljna posvojiti totalnog stranca. Iako je ponuda bilo, Han je odbio one koje je smatrao prelošima.
“Stariji ljudi su poput cvijeća i drveća. Ako nismo zalijevani, uvenut ćemo”, rekao je Han u jednom intervjuu.
Kako se bližila zima, pozivi su polako prestajali, a Han se ponovno počeo bojati da će umrijeti sam, u svojem krevetu.
Zadnji tjedni njegovog života bili su omotani tišinom. Ljudi su ga i dalje zvali, ali svaki poziv je bio propušten. Nakon njegove smrti, susjedima je trebalo preko pet dana da primjete da ga više nema u hodnicima zgrade. Han je proveo zadnje mjesece svojega života u pokušaju da se poveže s nekim. U povijesti njegovih poziva zabilježen je odlazni poziv prema Beijing Love Delivery Hotline – telefonskoj liniji za prevenciju samoubojstva, posebno za starije ljude koji žive sami.
Jedna stvar je jasna – sustav je iznevjerio Hana, a vjerojatno će iznevjeriti i druge ljude.
