[KOMENTAR] Baka servis u doba korone: Čuvanje unuka na “vlastitu odgovornost”
Dogodio se scenarij za koji se još jučer vjerovalo da neće. Od ponedjeljka se zatvaraju svi vrtići i škole u Hrvatskoj. Na tisuće roditelja tijekom vikenda mora smisliti kuda će naredna dva tjedna, a možda i dulje, s malom djecom. No, ovoga puta baka servis nije najbolja opcija, jer su starije osobe rizična skupina u slučaju zaraze s koronavirusom. Unuke ćemo stoga čuvati na vlastitu odgovornost, kao da skačemo s litice ili se vozimo u gumenom čamcu nabujalom rijekom.
Foto: Unsplash
Hrvatska se u roku od nekoliko dana našla u situaciji u kojoj je čuvanje unuka za djedove i bake potencijalno opasnije nego vožnja zloglasnim vlakom smrti. Koliko god on strašno izgledao, u kontroliranim tehničkim uvjetima nebrojeno puta je manje opasan od nevidljivog koronavirusa. Šanse da ga “poberemo” od djece i da nas baci u krevet poput gripe, a ne dao Bog i nešto gore, puno su veće nego da se utopimo na kupalištu, slomimo nogu na klizalištu te doživimo slične nezgode u redovnim aktivnostima “na vlastitu odgovornost”.
Bez pomoći države, bez pomoći baka servisa
Preporuka je da bake i djedovi ne čuvaju unuke u doba koronavirusa, jer ga djeca dobro podnose i može se dogoditi da ne pokazuju simptome zaraze, ali su nosioci pa zaraziti mogu ostale, pri čemu su posebno ugroženi stariji od 60 godina kao rizična skupina.
Na stranu što mnogim djedovima i bakama nijedan virus ne može stati na put između njih i njihovih neodoljivih unučića, činjenica je da smo se našli u poprilično apsurdnoj situaciji u kojoj država opet nema ponuđena konkretna i trajna rješenja.
Premijer Andrej Plenković danas je najavio dvotjedni prekid nastave od ponedjeljka u svim osnovnim i srednjim školama te na fakultetima, a isto vrijedi i za vrtiće. Ako roditelji nisu u mogućnosti osigurati da dijete ostane kod kuće, mogu ga dovesti u škole i vrtiće, jer će nastavnici i odgojitelji biti na svojim radnim mjestima.
Ministar financija Zdravo Marić gostovao je prekjučer u RTL-ovu Direktu. Voditeljica ga je upitala ima li država mjeru koja će jednom od roditelja omogućiti da ostane doma s djetetom, jer nemaju svi mogućnost čuvalice. Baka i djeda servis zapravo sada ne bi trebali funkcionirati, jer su to rizične skupine. Marić je rekao da neće otvarati takve teme koje smo prije nekoliko mjeseci već imali. Mislio je pritom na štrajk prosvjetnih djelatnika, kada također nije bilo nastave.
Prije samo dva dana ministar je rekao da se nada kako neće doći do zatvaranja škola u čitavoj Hrvatskoj. Ali došlo je, a karantena bi s dva tjedna lako mogla biti produljena na mjesec dana. Tko zna, možda i dulje. U tom slučaju, dodao je ono što smo već znali i sami, roditelji će se morati snalaziti kako znaju. Bez pomoći države, bez pomoći glavnog servisa za čuvanje unuka, nastalog na temelju životne škole naših djedova i baka.
Uostalom, nije li već vrijeme da se i kod nas, po uzoru na Veliku Britaniju, uvede dodatak na mirovinu za čuvanje unuka. Zašto bi umirovljenici besplatno krpali državne rupe i sive zone tržišta, samo zato što vrtići i dadilje nisu dostupni svima i to po pristupačnim cijenama?
Ako nas ne ubiju horde kupaca i putnici, neće ni unučica
Što s roditeljima koji ne mogu raditi od kuće, a svi znamo da je takvih većina, koji rade za minimalac i od 3.250 kuna ne mogu pola plaće dati za tetu čuvalicu, dok su baka i djed u vlastitoj karanteni te im nije mudro biti u kontaktu s unucima. Uostalom, mnogi od njih još uvijek i sami rade.
Kada smo pisali o štrajku u školama, ukazali smo na problem nedostatka higijenskih potrepština, poput toaletnog papira i sapuna, dok su se nastavnici istovremeno u takvim nehigijenskim uvjetima borili za veće plaće. U jeku epidemije upravo je ovaj problem došao u prvi plan. Naime, oprati ruke sa sapunom u toploj vodi i obrisati ih potom papirnatim ručnikom minimalna je mjera za sprječavanje zaraze i njezina prenošenja. Dok su se prosvjetari borili za veće plaće, učenici nisu imali ni ono što se danas smatra prvom linijom obrane kolektivnog imuniteta.
U samoizolaciji je već sada na tisuće građana. No, mnogi se toga ne pridržavaju pa tako besramno ugrožavaju ne samo sebe, nego i svoje ukućane, susjede, prolaznike… Zbog toga su uvedene i represivne mjere pa se novčane kazne kreću do 8.000 kuna za nepoštivanje karantene.
Sve su češća upozorenja da se bez potrebe ne ide u gužve. No, da bismo se našli na okupu većeg broja ljudi ne moramo otići na koncert. Dovoljno je da odemo u trgovački centar gdje građani kao sumanuti prazne police trgovina ili na tržnicu s uobičajenom cirkulacijom na stotine ljudi. Najgore je pak u skučenom i pretrpanom javnom prijevozu kojim se često moramo dovesti s jednog kraja grada na drugi do naših unuka.
Stoga ako baku ne ubiju horde kupaca u šoping centrima i šmrkavci u autobusima, neće ni njezina unučica.
________________________________________________
*Komentar je stav autora
